Kako raste mama

Dragi prijatelji,

Vjerujem da mnogi među vama znaju kako je biti roditelj – jedna od najljepših i najtežih uloga u životu. A to najbolje znaju žene, odnosno majke.

Mogli bi reći da u životu žene koja postane majka postoji život prije i život poslije rođenja djeteta:) I koliko god da mislimo da smo spremne na dolazak djeteta, ne postoji ništa što nas može na to pripremiti :). Ipak, nema osjećaja koji se može usporediti s onim kada uzmemo svoje dijete u ruke i prislonimo ga uz sebe. Ništa ne može zamijeniti miris male bebe u naručju, uzbuđenje zbog prvih riječi ili koraka, osmjehe i zagrljaje djeteta, njihove priče…

Iako nije uvijek sve ružičasto, mekano i mirisno – biti majka ipak je najljepši i najvažniji posao na svijetu! Jedna divna žena, predivna majka opisuje to u svojoj knjizi „Kako raste mama“. Tatjana Kuljača divnom jednostavnošću opisuje zgode i nezgode majčinstva. Vjerujem da će se svaka majka pronaći barem na jednoj stranici knjige. Bez zadrške, bez cenzure, bez uljepšavanja, a istovremeno s puno ljubavi, lakoće i humora – svakako preporučujem!

Tatjanu sam upoznala u Podgorici i mogu potvrditi da je divna osoba. Snažna, lijepa i istovremeno nježna žena koja ima puno toga za podijeliti sa svijetom – posebno majkama :). A vjerujem da u njenoj knjizi mogu jednako uživati i muškarci – čak štoviše, mislim da bi ju trebali pročitati. Možda saznaju što je iza poneke suze, vikanja i svega onog što s lakoćom nazivaju ženskom osjetljivošću ili ženskom čudljivosti 🙂 Da, čudljive smo! I divne, predivne istovremeno 🙂

Tatjaninu knjigu za sada ne možemo kupiti u Hrvatskoj, ali njene tekstove možete čitati na webu. Slijedi tekst iz njene knjige, uz naravno odobrenje same autorice. Uživajte!

Tatjana Kuljača - Kako raste mama

Djeca i anđeli čuvari

“Svaka osoba na planeti ima svog anđela čuvara, ne samo jednog, već više njih. Oni nas čuvaju, usmjeravaju, šapuću nam šta da radimo. Ako smo dovoljno otvoreni, spremni da vidimo i čujemo, možemo očekivati samo najbolje od njih. Tu su kad nam je teško, da nas obaviju toplinom i ljubavlju, kako bismo lakše prebrodili izazove i nevolje koji su ispred nas.

Djeca imaju mnogo prirodniji odnos sa svojim anđelima nego odrasli. Oni se sa njima igraju, nazivaju ih svojim izmišljenim prijateljima. Kada su tužni oni ih utješe. Kad su u opasnosti oni im pomažu da se iz nje izvuku. Kada ne treba da čuju nešto anđeli im stavljaju štit, da njihove male duše ne bi bile povrijeđene onim što ne mogu razumjeti.

Moju ćerku su još u porodilištu prozvali ,,Živka’’. Nije bilo teorijske šanse da je zamotaju toliko čvrsto a da ona ne uspije izvući nogice. Uvijek bi se iskobeljala. Takva je i danas, živahna do granica koje ja više ne mogu pratiti.

Kad je prohodala preznojavala sam se. Mame u svemu u kući vide opasnost: štekeri, oštre ivice, pragovi, klizave pločice i sl., a djeca baš takva mjesta najviše vole. Nekim čudom, kad bi se primakla oštroj ivici, prije nego li sama stignem do nje, ili je upozorim da pazi, nešto drugo bi joj privuklo pažnju i ona bi se odmakla. Štekere je osmotrila sa pristojne udaljenosti, nisam je morala puno odvraćati. Svaki prag bi prešla na guzi. Lijepo sjedne kad dođe do njega, prebaci jednu nogicu, pa drugu, ustane se i ide dalje.

Može se na prste nabrojati koliko je puta pala dok je bila tako mala. Negdje na tom putu sam je pustila da istražuje, nisam joj branila da opipa oštre ivice stola niti sam skakala kad bi glavom bila blizu daske od stola jer sam vidjela onaj čudesan način na koji ona to sve lijepo izbjegne.

Sjećam se dana kada je pošla za mnom u ostavu koja nije bila sasvim osvijetljena. Govorila sam joj da se vrati, ali je mala tvrdoglavica morala da dođe. Zapela je za nešto i pala na mali sto za stoni fudbal. Uplašila se i počela plakati. Kad sam je digla, imala je ogrebotinu kod oka, promašila ga je u nekoliko milimetara. Sjećam se da sam tada uzviknula da ju je sam Bog spasio i vile pronosale. Znoj me je oblio od straha. Znala sam da su se oni tu umiješali.

Postojanje anđela koji bdiju nad nama, posebno nad djecom, jedino je logično objašnjenje zašto se djeca do druge godine ne polome bar stotinu puta. Učim moju ćerku da ima svog anđela čuvara koji je mnogo voli i koji je uvijek uz nju. Njemu može da se obrati i sa njim da priča kad god to poželi. Želim da zna da, iako ga ne vidi, može zamisliti kako je grli i štiti od svega lošeg na ovom svijetu. Hoću da joj probudim svijest o tome da nikada nije sama.

Pita ona mene često: ,,Mama, jesam li se ja ono igrala sa anđelima na nebu kad ste se ti i tata zabavljali?’’, kažem joj da jeste. Čujem je često, kada se igra sama, kako priča sa svojim anđelom čuvarom. Igra se sa njim kao da je biće od krvi i mesa, čak biste i pomislili da je prava osoba pored nje. Meni ta igra razgali srce. Nadam se da tu komunikaciju sa svojim anđelom neće odbaciti kad odraste, kao što znamo odbaciti većinu dječijih maštanja kad pređemo prag zrelosti. Voljela bih da sam zadržala taj dar iz djetinjstva i da sam rasla sa sviješću o tome da nikada nisam sama, čak i kad mi sve lađe potonu.

Mnogi teški trenuci bili bi lakši za podnijeti da sam osjećala prisustvo božanskog bića punog ljubavi kraj sebe. Danas ih zovem kad god mi je teško, kada moram riješiti neki problem, kad sam u nedoumici. Zapomažem da pomognu mojoj bebi kad je nešto boli i plače neutješno. Molim ih da mi otvore puteve koji su najbolji za mene i svakom porom svog bića vjerujem da rade u mom najboljem interesu.

Kad sam počela vjerovati da nisam sama i moliti ih za pomoć, kao magijom su se počela otvarati jedna po jedna vrata, bez mog velikog uplitanja. Zahvalna sam na svemu što mi pružaju, na svim prilikama koje mi se ukazuju. Moje je da pratim znake pored puta i osluškujem svoje srce koje mi uvijek da nepogriješiv odgovor na pitanje da li je nešto dobro za mene. Pravo je blago imati takvu pomoć i šteta je odbaciti je u nevjerici.“

Tatjana Kuljača – „Kako raste mama“

Tatjanu možete pratiti na njenom blogu ili putem fejsa.

Blog: http://www.mamizam.blogspot.com/

Facebook: https://m.facebook.com/fenomenmamizam?__mref=message_bubble

***

Danas vam predstavljam još jednu sjajnu damu 🙂 Mirjanu Petković.

Ona je licencirana Heal Your Life trenerica i uskoro održava radionicu s fenomenalnom temom – Srodne duše.

Heal Your Life radionicu „Srodne duše“ zasnovana je na filozofiji Louise Hay. Održat će se 20.06.2015. godine, od 18.30-20.30h, na adresi Srebrnjak 47, Zagreb.

Cijena radionice je 150kn.

Prijave za radionicu su obavezne zbog ograničenog broja polaznika.
Riješite se starih negativnih uvjerenja o sebi, o partnerstvu, o vezama i promijenite loše misli o njima u pozitivne, otvorite svoje srce i dopustite si pronaći svoju srodnu dušu. Jer ona postoji, tu je i samo čeka da ju privućete i poželite joj dobrodošlicu.

„Ljubav se pojavljuje kad joj se najmanje nadamo, kad je i ne tražimo. Upustite li se u potragu za ljubavlju, nikad nećete pronaći pravog partnera, nego će vas samo obuzeti čežnja i bit ćete nesretni. Ljubav nikad nije negdje drugdje, nego je u nama.
Budite spremni za ljubav kad se pojavi. Pripremite se i budite spremni njegovati ljubav. Volite te će i drugi voljeti vas. Budite otvoreni i prihvatitie ljubav.“ Louise L Hay

Jer ljubav je u vama i svuda oko vas, voljeni ste jer vi jeste ljubav!

drvo srce

Dodatne informacije možete dobiti na broj 098/352 822 ili na mail mirjana.petkovic11@gmail.com.
Prijave za radionicu su obavezne zbog ograničenog broja polaznika.

Veselim se zajedničkom učenju i druženju ❤

S ljubavlju,

Mirjana

licencirana Heal Your Life trenerica

*****

I za kraj info o našim Druženjima s Anđelima 🙂

Ovaj mjesec družimo se u Crikvenici, Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu 🙂

Crikvenica – subota 06.06.2015. u 17h

Zagreb – subota 13.06.2015. u 17h i srijeda 17.06.2015. u 18h

Novi Sad – subota 27.06.2015.

Beograd – nedjelja 28.06.2015.

– prijave na martina.novosunce@gmail.com ili 099/8543-158 – ili putem weba: https://druzenjesandjelima.wordpress.com/o-nama/druzenje-s-andelima/

– U Novom Sadu i Beogradu održat će se i individualna čitanja – Poruke o Tebi  – više na: https://druzenjesandjelima.wordpress.com/2015/06/02/520/

– detalji o gostovanju u Novom Sadu i Beogradu slijede naknadno

Hvala vam svima na vašoj pažnji i vremenu koje ste odvojili za čitanje.

Budite dobro i budite dobri 🙂

S ljubavlju,

Martina Tišljar Delić

One thought on “Kako raste mama

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s